Sjecanje na mog jedinog sina Kema.

Kraj mezara majka stade
selam nazva sinu jedinom.
Bajram kurban dodje i godina dana,
a majka je tvoja gorko uplakana. 
Sadj e bol i tuga svuda oko nas,
cujes li Kemo uplakani majkin glas,
i sestre mile sto te mole
cujes li, dig'se Kemo, koga te da vole. 
O boze zasto tako zaspase najlepse oci,
nestade najlepsi osmijeh,
ostade duboka rana, bol, suze, koje nikada ne prestaju. 
Ti si nama jedan bio,
kucu si ni ugasio,
sa velikim bolom u nasim srcima
i teskom tugom koja nikad ne prestaje. 
Molim Allaha da te primi u dzenetsko krilo.  
Neka ti je vjeciti dzenet,Kemo sine.
Amin

Tvoja neutjesna majka Sanija, sestre Samira i Bahrija.
Bratstva Kolenovic i Mujovic; mnogobrojna rodbina i prijatelji.

Uvijek ces zivjeti u nasim srcima.

Sjecanje na mog sestrica

Kemala Kema Kolenovic

[1978  -  Dec. 31, 2006.]

Tuznu pjesmu vjetar pjeva gorom zelenom
ispunio srce moje tugom golemom.
Jaran mi je poginuo, jaran najbolji
na rukama mojim tugo,  dusa me boli.
 Ima jedna tuzna prica, a to si mi Kemo ti.
Od kad tebe nema vise, dusa me boli.
I tako ce uvijek biti, sve do dana sudjenog.
Tu si ti Kemo u ocima mojim.
Kad god pogledam ja te vidim, dajo te je voleo.
 Na tebe se ponosio, sa tobom rastao, sa tobom zivot provodio.
 A sad osta tuga vjecna, boli sto mi dusu lome.
 Nema tvog osmijeha, nema tvojih toplih rijeci.
 Nema te, nema Kemo, jarane moj.
 Ti nikada neces biti zaboravljen, uvijek ces zivjeti u srcu mom,
i svih nas, brastva Kolenovica i tvojih dajdza Mujovica.
 O Allahu svemocni, pomoc tvoju pokloni Kemalu.
 Otvori mu dzenetska vrata, dragi boze milosni.
 La ilahe illellah, amin.